i-scream.net

Cijelu priču s dalekovidnim projektima je mračni odlično izrekao, te ukazao na možda i najbitniju stvar za hrvatsko gospodarstvo, poljoprivredu. Mi u hrvatskoj imamo zasada 3 načina (šanse) za ostvariti priljev zdravog novca u državu, pod zdravim podrazumijevam onaj novac koji neće uzrokovati da višestruko toga novca iziđe van, tipa Ina, ili ex Ht(750mil. unutra, milijarde van).

1. Turizam.
   Tu se eto, nešto i radi, tj. priča se o tome, pa su dobri izgledi da će netko slijedećih godina i ostvariti nekakva veća unaprijeđenja/organizacije naše turističke ponude. No tu smo svejedno kratki za seoski turizam koji itekako ima budućnost. Tu bi sad dobro došao npr. projekt obnove ratom uništenih područja pomoću ulaganja u mala obiteljska gospodarstva koja ne bi morala biti poljoprivredno konkurentna, nego bi se (su)financirala turističkim uslugama. Ljudi to rade po slavoniji, i odlično im ide, ali ih je malo, i nisu organizirani.

   Šansa: Organizacija. Poboljšanje usluga, organizirano obrazovanje turističkih djelatnika, subvencionirano unaprijeđenje kvalitete kapaciteta, kako na obali duplo u Lici i Slavoniji, drakonsko kažnjavanje iznajmljivanja na crno, pogotovo stranim državljanima poput mađara koji na viru iznajmljuju smještaj građanima EU. Lupi im po 50.000 eura kazne, pa da vidiš oće se usudit. Država je onda svakako na dobitku. :)

2. Poljoprivreda.
   Sjećam se da nam je u srednjoj školi jednom prilikom na nastavi gostovao određeni gospodin sa “osječkog poljoprivrednog fakulteta” (otprilike :), te ispričao da su neki japanski stručnjaci koji su posjetili baranju vidjevši kvalitetu i količinu crnice tamošnjih područja izjavili da bi oni da imaju na raspolaganju taj komad zemlje prehranili cijelo čovječanstvo njome (otprilike je tako išla izjava). A mi uvozimo sve od voća i povrća do krava i balege. Da i prirodno gnojivo smo počeli uvoziti. Ovo je, mislim kirvnja eksplicitno na (trenutno) Sanaderu, Čobankoviću i Todoriću.
   Cijene otkupa poljoprivrednih proizvoda koje diktira država se enormno penju kad agrokor treba prodati nešto, a spuštaju kad ne treba, pa seljaci propadaju, a agrokor uvozi ogromne količine poljoprivrednih proizvoda.

   Edit: Osim toga, pouzdano znam da se u Požeško slavnoskoj županiji, bivši HDZ-ov župan, skupa sa ostalim dostojnicima oko sebe debelo okoristio dobivši ogromne količine novca za poljoprivredne poticaje. Nije bio samo namješten natječaj, jer on prije svega, ne smije sudjelovati u njemu, a kamoli dobiti. Zanimljiva stvar za primjetiti je i da je poticaje dobio za obrađivanje velikih šikara koje su u državnom vlasništvu. Da, nema koncesiju na njih. Drugim rječima, “!?#/&/@!”.

   Šansa: Objesit Čobankovića i Sanadera. :) Ekološka proizvodnja. Kao što je jedan/jedna od domaćih blogera nedavno odlično sročio/la (zaboravio sam tko, ako ga/ju prepoznate napišite u komentar, thnx), kad su izbile epidemije raznih bolesti poput kravljeg ludila, hrvatska je imala sjajnu šansu izvoziti možda jednu od posljednjih kvalitetnih govedina cijeloj europi, po bezobraznoj cijeni. Tako nešto nije bilo moguće jer je agrokor imao kamione živadi sramotne kvalitete koji su čekali na granici da uđu u državu, i nije im odgovaralo zaštititi (propagandno, deklarativno barem) hrvatsko tržište od potencijalno opasne govedine. Ode odlična prilika. GMO su isto pustili u zemlji nekontrolirano, zato i čitamo po novinama da su odnosi Hrvatske i USFA na all-time-high razini, jer netko nekome nešto pušta(puši), al taj netko nije USFA.

3. 3. Usluge. Velike informatičke tvrtke su procjenile prošle godine da će u EU u idućem desetljeću nedostajati cca. 10 miliona informatičara. Na informatičkom fakultetu kojeg još uvijek pohađam imaju strašno mizerni kapacitet proizvodnje diplomanata, kvaliteta obrazovanja je (po mom mišljenju) stravično loša. Mali postotak profesora koji nešto zna ne trudi se previše pojavljivati na faksu, a nekolicina marljivih i iznimno sposobnih predaje predmete koji nisu u fokusu struke (matematika npr.), iako ima nekoliko kvalitetnih predavača.

   Šansa: Da proizvedemo 10.000 informatičara u nekoliko godina, mogli bi planiranim djelovanjem njihove usluge organizirano izvoziti u EU, bez da oni odlaze tamo i njima plaćaju poreze. Prosječna plača jednog takvog informatičara bi bila, pretpostavljam barem oko 7000 kn. To je između 5-7 k kn u državne proračune. Nek je samo 5k, to je 5.000 kn x 10.000 radnika = 50.000.000 kn mjesečno, ili 12 mjeseci x 50M = 600M kn godišnje. A računao sam podcjenjivanjem. :)
   Indija će uskoro procvjetati na tu foru. Irska je odavno.

   Odlična ilustracija nedostatka vizije dekana, prodekana, rektora, ministara i još više pozicioniranih nesposobnih lobista je i činjenica da u hrvatskoj ne postoji studij (ili smjer) web dizajna, usability dizajna, user interface dizajna, informacijske arhitekture i sl. A takve usluge će u dogledno vrijeme biti vrlo, vrlo tražene. Zašto nema takvih smjerova? Jer ih nema tko predavati. Ljudi koji su asistenti ili profesori na fakultetima ne rade ni 1% dovoljno u tim vodama da bi ih mogli predavati, tj. išta korisno prenijeti studentima. Ima pojedinaca koji bi mogli jako puno naučiti studente, ali oni nemaju dovoljno formalno obrazovanje (doktor znanosti). Totalno krivi koncept obrazovnog sustava, rekao bih. Lijen i trom, nefleksibilan i neproduktivan, ali nužan, jer ne možeš sad otpustiti doktora znanosti s fakulteta jer je parazit, ipak će izbori ovih godina, a ljudi takve stvari ne vole.

Ne smijem više. Radim. Puklo me nešto sročit na brzaka (rekord ovaj put, samo 20min) u intermezzu, a vi pročitajte u svom intermezzu :).